Humanitarna akcija “Paketići za štićenike Zavoda”

U nastavku prenosimo poziv za učešće u akciji “Paketići za štićenike Zavoda” koju već duži niz godina organizuje grupa volontera pod nazivom “Podarimo osmijeh”:

 

Poštovani,
Zavod Pazarić (u daljem tekstu Zavod) je specijalizovana ustanova za zbrinjavanje djece i odraslih osoba sa posebnim potrebama. Zavod je počeo sa radom 1949 godine i trenutno se u njemu nalazi 415 štičenika koji su podjeljeni na tri lokaliteta na području Kantona Sarajevo.

Zavod se finansira putem faktura o izdržavanju štičenika koje se ispostavljaju Centrima za socijalni rad. Pošto se u Zavodu nalaze štičenici iz cijele Bosne i Hercegovine ta primanja su minimalna.

Ja lično, sa grupom ljudi dobre volje i velikog srca već niz godina organizujem niz aktivnosti kako bi Zavodu olakšali rad, a štičenicima uljepšali barem jedan dan. Pokušavamo svaki mjesec otići na druženje sa štičenicima i predati im skupljenu garderobu, igračke, hranu, sredstva za pranje i čišćenje…
 
Projekat “Paketići za štičenike Zavoda” je do sada bio realizovan već tri puta. U projekat pripreme paketića svaki put do sada odazvao veliki broj volontera. Cijeli projekat bazira i realizira na osnovu donacija.

Ove godine počinjemo ranije sa sakupljanjem donacija, jer smo prošle godine knap sve stigli da spakujemo, nabavimo itd… ali je vrijedilo sve i jednu prespavanu noc.

Za realizaciju cjelokupnog projekta je potrebno napraviti 415 skoro istih paketića koji će sadržati slatkiše, grickalice, sokić i igračku.

Iznos koji bi nam pomogao u realizaciji ovog projekta iznosi: 1.500,00 KM

Specifičnost ovih paketića je da igračke ne smiju biti male, iz dijelova, sa oštrim ivicama ili lomljive i to da bombone ne smiju biti tvrde jer postoji mogućnost da se  štićenici uguše istim.

Već spakovani paketići će biti podjeljeni štičenicima na ceremoniji dodjele paketića koju sami organizuju krajem decembra. Na priredbu su uvijek pozvani volonteri i donatori.

Od donatora se preuzimaju donaciju u vidu novčanih sredstava ili sadržaja koja treba da budu u paketićima.
 
Vrijeme novogodišnjih praznika je vrijeme porodice i darivanja. Štičenici Zavoda su daleko od svojih porodica ili su bez porodica. Cilj projekta je da im se pokaže da su dio društva, da nisu zaboravljeni i da neko i za njih brine.

Osmijeh na licima kada otvaraju paketiće i raduju se poklonima je najvrijednije što neko može dobiti za uzvrat.

Sa druge strane, oni za dodijelu pripreme prigodan program koji se sastoji od recitacija, plesa, pjesme i glume koji je jako dobar i za njihov razvoj.

Obraćam Vam se sa molbom da podržite ovu akciju i da barem jedan dan uljepšamo život štičenika.
 
U prilogu Vam dostavljam slike od akcije pakovanja i podjele paketića od prošle godine,

S poštovanjem,

Emina Džanko, Facebook grupa – podarimo osmijeh
tel: 061 390 480

Posjeta štićenicima Zavoda Pazarić

Grupa mladih entuzijasta pod nazivom “Podarimo osmijeh” nakon duže  pauze i ove duge zime nastavlja sa posjetama i pomoći za štićenike Zavoda Pazarić.

Kao i svaki put do sada, i ovaj put skupljaju odjeću, obuću, higijenske potrepštine, novac – od kojeg će na putu za Zavod u Bingu kupiti hranu i ostalo sto je potrebno.

Najvažnije je otići i  družiti se sa Šticenicima, pokazati im da nas ima koji misle na njih i kojima je stalo do njih…

“Sastajemo se u nedelju, 15.04.2012 u u 11:00 na mostu Suade i Olge, cekamo do 11:20, i krecemo do Binga u Hadzicima, gdje cemo kupiti potrebne stvari i nakon toga “pravac” Zavod!! ”

Organizatori mole da se prijave ljudi koji mogu ici sa autima i koji sigurno idu, da mogu organizovati dodatni prevoz ako bude trebalo.

Sve informacije mozete dobiti na broj telefona 061 390 480 (poslije 16:30).

Dva Dobar.PC-a uručena Zavodu za zaštitu djece i omladine – Pazarić

Dva Dobar.PC računara su poslani u Pazarić. Emina Đanko, mlada djevojka iz Sarajeva, koja već mjesecima konstantno organizuje akcije pomoći zavodu, napisala nam je svoje utiske:

„Kao i do sada prvo smo išli u kupovinu hrane koja im je potrebna i ostale stvari koje su mi javili da im je potrebno. Nakon toga smo se sastali na mostu Suade i Olge gdje smo sakupljene stvari (odjeću, obuću, koju su ljudi donirali) smjestili u kombi i krenuli za Zavod.

Pri dolasku tamo su nas docekali štićenici i zaposleni zavoda, kao i uvijek sa osmjesima na licima. Dok su neki od nas istovarali kombi, drugi su Dobar.PC kompjutere odnijeli u odjel za informatiku.

Pošto smo stigli u vrijeme ručka, sačekali smo na druženje sa štićenicima. Ne znam ko se više obradovao ponovnom susretu. Ta sreća, taj momenat kada čujem svoje ime na svakom čošku. Kada me ta djeca i ljudi grle i ljube i pokazuju na sve načine svoju sreću i zahvalnost  je neopisivo… i jednostavno da se naježiš.

Nakon toga ti ništa više nije važno. Uvidiš da su tvoji problemi minorni i nevažni.

Ja ću kao i do sada ići u posjetu tim ljudima koji su puni duše i ljubavi. Koji su neiskvareni.”

Posjeta Zavodu Pazarić

Par dana prije nego smo uopće odlučili ići u Pazarić, kontaktirali smo Bjelave, Mjedenicu.. skoro sve centre koji rade s djecom i bili nam dostupni, ali se nismo nikako sjetili Pazarića. Ideju nam je dala komšinica, koja nam je pri tome obećala pomoći skupiti voća. Prošlo je par dana i došla je subota, dan našeg odlaska u Pazarić. Ja sam sva bila nekako nervozna, prevoz nam je kasnio tako da smo organizovali kombi. Potovarili smo paketiće i čak 5 gajbi voća. Bili smo presretni ja, Lejla,Tanja i Emir.. Sjeli smo u kombi put Pazarića… Dugih 20 minuta nam se činilo kao 20 godina i napokon smo stigli do Zavoda… Na samom ulazu dočekali su nas štićenici tog Zavoda, mi smo bili zaprepašteni njihovim očekivanjem nas i paketića koje smo im namjenili. Toliko smo se obradovali kada smo vidjeli da smo pomoć donijeli u prave ruke.. Zatim je uslijedila standardna procedura istovaranja paketića i hrane.

Zavod se nalazi u prelijepom ambijentu, okružen Igmanom i Bjelašnicom. Ušli smo u Zavod, u zbornicu, gdje smo pričali sa zamjenikom direktora. On je bio veoma radostan i obradovan našim dolaskom. U razgovoru s njim doznali smo da je Zavod u jako teškoj situacijii i da nemaju konkretne pomoći osim pomoći građana. Takodjer, tu je 30 djece do 18 godina. Poslije razgovora s njim obišli smo Zavod u kojem se nalaze lahki psihijatrijski bolesnici i druge odrasle osobe sa mentalnim deficijencijama.
Zatim smo pitali da li su i djeca na tom odjelu, no dobili smo odgovor da djeca imaju izdvojen paviljon. Tražili smo da odemo i tamo…

Ulazimo na vrata a oni svi radosni, onako sjede, i samo jedna odgajateljica sa njih 30 – sramota za nasu državu. Zatim smo obišli i njihov centar. Mene je najviše dojmila curica iz Tešnja koja je nepokretna i najmlađa je u centru (ima 4,5godine). Do tad sam se držala nekako, ali tada sam počela plakati vidjevši nju kako leži onako nepomič no u krevetu dok se drugi igraju… Iskreno, bilo mi je žao ali smo morali krenuti. Oni su bili obradovani a naše duše ispunjene nekim zadovoljstvom i neopsivim osjećajem sreće…. Polahko smo odmicali od Zavoda a moja prijateljica je samo ponavljala: “ja nemam rijeci..”

Tako se nasa posjeta Zavodu u Pazariću završila za ovaj put. Ako bog da planiramo ubrzo jednu veliku akciju prikupljanja povrća, voća i osnovnih namirnica….

(piše: Emina Suljević)