Akcija prikupljanja pomoći za porodicu Klovo uspješno je okončana

READ IN ENGLISH (pdf)

Porodica Klovo živi u tijesnoj maloj montažnoj kući, u izbjegličkom naselju Belvedere u Goraždu koja, iako mala i skromna odiše toplinom, urednošću i iznimnom čistoćom. Na sreću, niko od njih ne boluje od neke teško izlječive bolesti. Ono sto je specifično za njih je da mole dobre ljude da njihovom starijem sinu Vedinu daju priliku da zablista.

Vedin je izuzetno talentiran momčić, prva slova je naučio sa godinu i po. Kad je krenuo u školu u prvom razredu za rođendan je pozelio rječnik engleskog jezika, višestruko je nagrađivan za literarne radove (jednu od njegovih priča možete pronaći na http://www.djecijastampa.ba/index.php/2008012325/Price/Dragi-ljudi-svog-svijeta-Nagradjena-prica.html), marljivo uči engleski, španski i francuski jezik, a nedavno je dobio i priznanje Gradske biblioteke u Goraždu kao jedan od najredovnijih čitatelja. I naravno, do sada je imao samo sve petice u školi.

Upravo je krenuo u 5. razred ali tiho priča kako mu je u školi često malo dosadno jer obično mu treba manje vremena nego ostalima da bi utvrdio neko novo znanje.

Do sada je pročitao oko 230 knjiga (o čemu sa svojim ocem vodi preciznu evidenciju), Kur’an još dok je imao sedam godina, a trenutno čita Tolkina. Najviše bi volio imati neke enciklopedije o geografiji ili astronomiji. Pored toga što uživa u čitanju knjiga trenutno i sam piše knjigu na računaru koji je dobio od dobrih ljudi.

Njegova jedina želja, pored velike želje da proširi svoju biblioteku, je da ima mjesto koje će smjeti zvati dom i da više nikad ne živi u kolektivnim centrima. Njegov mlađi brat Senad stidljivo kaže da baš i nije lako biti konkurencija svom nadprosječno inteligentnom bratu ali Vedin tvrdi da oni i ne trebaju biti konkurencija jedan drugom.

Njihovi roditelji, Dika i Zijad su demobilizirani pripadnici Armije RBiH, u kojoj su se njih dvoje i sreli. Nakon ratnih dešavanja rodila se ljubav i oni su odlučili zasnovati porodicu ali život im još uvijek nije ponudio ono najbolje. Oboje su nezaposleni i rade kad ih neko pozove bez previse biranja. Dika najviše čisti kuće dok je Zijad sposoban moler.

U vremenu kada uzimamo zdravo za gotovo da svi imaju telefon, televizor, frižider surova istina je da porodica Klovo kao da ne živi u našem dobu. Oni nemaju frižider, nemaju ni veš mašinu. Dika na spomen tih aparata s nekom tugom u očima kaže da nikad nije ni imala priliku koristiti veš mašinu.

Skromno su rekli im je najpotrebnija hrana, odjeća i knjige za mladog Vedina i njegovog brata. U kuhinji imaju šporet na čvrsto gorivo i neki stari električni šporet. Nedostaje im suđa, nemaju mikser, fen. Imaju samo neki stari usisivač koji je na izmaku snaga.

Ukoliko neko ima nešto čime bi mogao pomoći porodici Klovo može ih kontaktirati na
broj mobitela 061 / 601 843.

READ IN ENGLISH (pdf)

Jedna pjesma koju je napisao Vedin Klovo, još kao učenik 3. razreda:

Kad bi svijet bio
za trunku bolji
sve bi bilo
po dječijoj volji.
Kad bi kriminalci
u zatvoru bili
zlo na svijetu
više ne bi činili.
Djeca bi dane provodila sretno,
bez svađe, tuče
a odvajala bi i malo
vremena da uče.
Ljudi bi se voljeli
k’o brat brata.
Nikad, ama baš nikad
ne bi bilo rata.
U naš svijet došli bi
Mickey Mouse, Harry Potter
i ostali filmski i književni junaci.
Zbog njih radosni bili bi
sve curice i dječaci.
O jednom snu
Svaki dobar čovjek sanja:
kako bi bilo
da na svijetu nema surovih ubijanja.
Kad bi odrasli
slušati djecu htjeli
vidjeli bi da je najbolji svijet onakav
kakav dijete želi.

Update 29. oktobar 2008:
Vedin je juče boravio u Sarajevu. Povod je bio prijem kod načelnika opštine Centar.
Više infomacija možete naći u dole zakacenom clanku iz Avaza, današnje izdanje (Vedin je čak bio i na naslovnoj stranici :).
Jasminim lični doživljaj nakon upoznavanja sa Vedinom i njegovom mamom možete pročitati u DOBRO dnevniku.

READ IN ENGLISH (pdf)

Akcija prikupljanja pomoći za Sakibu i Senaidu Muminović uspješno je okončana

Do prije 20-ak dana Sakiba Muminović i njena kćerka Senaida (10) živjele su u trošnoj kući u udaljenom maglajskom naselju Ravna. U nedavnom nevremenu kućica je praktično uništena i one su se morale iseliti.

Majka i kćerka sada žive u jednoj kućici u nekadašenjm izbjegličkom naselju Omerdino Polje. Uslovi nisu baš najbolji, kućica je puna vlage, nema ni dovoljno namještaja.

- Barem više ne strahujemo da će se kuća srušiti i ubiti i dijete i mene – priča Sakiba i dodaje da je morala iseliti kada je vjetar oborio zid kuće.

Sakiba u Ravnoj ima vlastiti plac na kojem bi mogla podići kuću, ali donatora još nema.

- Hvala načelniku Mustabašiću što me smjestio u ove kućice, ali ja samo sanjam da imam nešto svoje, jednu sobicu i kupatilo, meni i Senaidi više ništa ne treba – dodaje Sakiba.

Brine se i za svoju Senaidu koja je oduvijek krhkog zdravlja i često je u bolnici.

- Ljekari su konačno ustanovili zašto ima česte glavobolje, kratkovidna je i trebaju joj naočare. Pitala sam, koštaju 120 KM a ja nemam para da joj ih nabavim. Živimo samo od socijalne pomoći – kaže brižna majka.

Otkako su preselile u Maglaj, Senaida pohađa Prvu osnovu školu. Kako je bila dugo u bolnici, pokušava da stigne propušteno gradivo. U novoj sredini dobru su je prihvatili, ali …

- Meni je ljepše u Ravnoj. Bolje su nam i komšije i ljepša mi je škola. Samo bih voljela da mama i ja imamo svoju kuću – kaže Senaida.

Sakiba i Senaida žive u nadi da će njihove molbe za pomoć doprijeti do srca dobrih ljudi.

objavljeno: 10. 04. 2008

update: 19. august 2008
U nedjelju 20.04.2008 je završena humanitarna akcija prikupljanja novca, hrane, odjeće, obuće i školskog pribora za Sakibu i Senaidu Muminović, facebook-ekipa je bila U POSJETI  http://apps.new.facebook.com/causes/79657?facebook_url=true&m=61108&recruiter_id=11411507