Pomozimo Šabanu

Gračo Šaban je rođen 1996. godine u Zenici, gdje i živi sa samohranim ocem Sulejmanom, nezaposlenim demobilisanim borcem.
Privremeno su nastanjeni u jednoj trošnoj kući u Zenici, blizu Rudarskog hotela.
Žive od dječakovih primanja. Prolaze kroz težak period jer djetetu je potrebna 24-satna intenzivna njega, fizikalni tretman, kao i ishrana, koje mu otac teško može priuštiti.

Dijagnosticirana mu je cerebralna paraliza sa višestrukim smetnjama, tjelesno oštećenje, sljepoća, tako da je potpuno nesposoban za samostalan život i rad od prije navršene 15. godine života.
Dječak ne hoda, ne govori, ne uspostavlja kontakt, ali dosta reaguje na oca, reaguje na sunce i jaču svjetlost, povremeno vrišti. Ima neuromišićnu slabost, scoliozu. Više puta je  boravio u banji Fojnica.

Ovim putem molimo sve ljude dobre volje da pomognu ovom teško oboljelom dječaku, da mu, koliko je to moguće, makar malo pomognemo i uljepšamo njegovo djetinjstvo na bilo koji način. Njegovo stanje je trajno, a povremene fizikalne terapije mu mogu olakšati trenutno stanje.

Uplate za Šabana možete vršiti na račun:

Vakufska banka d.d. Sarajevo
Transakcijski  račun banke: 1604208500013786
Broj ličnog računa: 5061 – 14 – 423095
SWIFT: VAKUBA 22
Primalac: Gračo Sulejman (otac)

Kontakt:
Gračo Sulejman (otac)
Stjepana Radića 12, Zenica
062/706-127

Pomozimo Danisu!

Danisu Kadiću su zbog komplikacija nastalih tokom poroda i u post-porođajnom periodu, te neadekvatnog liječničkog vođenja dijagnosticirane cerebralne poremetnje kretanja.

Laički rečeno, Danis se pri starosti od 22 mjeseca ne prevrće po ispravnom obrascu, ne zna pravilno puzati, ne može i ne smije sjedati, a pri posjedanju pada jer nema osjećaj za ravnotežu, pada nekontrolisano, jer nema izgrađenu odbrambenu reakciju, ne može ustati niti može i ne zna hodati…

Naime, kada se posjedne ne može sjediti samostalno jer mu je izražen kifozitet kičmenog stuba. Prednja odbrambena reakcija mu je tek u formiranju. Bočne reakcije nisu formirane, ali smo neprekidnim rehabilitacijskim tretmanom, u proteklom periodu, uspjeli postići pozitivne pomake: spontana motorika mu je poboljšana kao i abdukcija kukova. Pri horizontalnom Collisu veoma sporo je formirao oslonac na ruke, međutim i tu smo ostvarili djelimično napredak, tako da se Danis sada u pronaciji oslanja na laktove, te pokazuje u tom stavu, tendenciju odizanja na ispružene ruke. Evidentna su bila odstupanja pri Vojta refleksu. Pri aksilarnom visećem pokusu ukrštavao je donje ekstremitete.

Kod MRI-i mozga rađenih 22.03.2007. i 09.11.2007. god. na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, uočene su promjene paravertikularno obostrano dif.dg. koje odgovaraju posthipoksičnim promjena, ali se pri tome nije isključivala eventualna mogućnost početne leukodistrofije. Dg: Cerebralne poremetnje kretanja (tetrap. obr. više na donjim ekstremitetima), Vrpčasta leukomalacija; Hypertonia musculorum dyparesis spast. inferior;

Budući da u BiH ne postoje specijalizovane fizijatrijske ustanove koje se uspješno bave Danisovom bolešću, njegovo liječenje se provodi u inostranstvu ( u R Hrvatskoj i Italiji ). Prema mišljenju prof. dr. sc. Milene Stojčević-Polovina, znanstvenog savjetnika, specijaliste za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju iz Zagreba, Danisov proces rehabilitacije i mogućeg ozdravljenja će trajati narednih pet do šest godina, uz svakodnevno vježbanje u trajanju od 5-6 sati dnevno, kontinuirano praćenje njegovog zdravstvenog stanja, te edukaciju nas roditelja iz oblasti fizijatrijskih vježbi. Odnedavno, Danis se u pratnji majke Larise nalazi u Italiji, gdje u spec. fizijatrijskim institucijama radi neophodne medicinske nalaze, koji se ne mogu uraditi u BiH i R Hrvatskoj. Na osnovu tih nalaza će se opredjeliti dalje Danisovo liječenje, eventualno u Italiji, ili negdje drugo.

Zbog svega naprijed navedenog, Danisova porodica je izložena enormnim troškovima, tako da su već morali prodati skoro svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, kako bi održali kontinuitet u liječenju sina. Stoga se obraćaju svim ljudima dobre volje s molbom da, u skladu s njihovim mogućnostima pomognu Danisovo liječenje, ili ako eventualno raspolažu informacijama gdje je moguće sprovesti uspješan Danisov rehabilitacioni tretman, da ih blagovremeno obavijestite.

Sredstva ( u KM ) uplatiti putem računa:
Transakcijsi račun: 338-580-25051-59321
s pozivom na broj: 2558051593
UniCredit Bank
vlasnik računa: Kadić Hamdija (otac)

Uplate na DEVIZNI racun:
1. EURO:
KADIĆ HAMDIJA, MEJDANDŽIK 13, ZENICA 72000 (Donacija za Danisa K.)
Acc.No.: 40121796101
Banka: UNICREDIT BANK
IBAN: BA39 3385 8028 0073 7915
SWIFT: UNCRBA22
***Adresa banke:UNICREDIT BANK d.d. Kardinala Stepinca b.b. 88000 MOSTAR;
……………………………………………………………………………………………………………
2. AUD(australijske dolare):
KADIĆ HAMDIJA, MEJDANDŽIK 13, ZENICA 72000 (Donacija za Danisa K.)
Acc.No.: 40121796146
Banka: UNICREDIT BANK
IBAN: BA39 3385 8028 2693 8197
SWIFT: UNCRBA22
***Adresa banke:UNICREDIT BANK d.d. Kardinala Stepinca b.b. 88000 MOSTAR;
……………………………………………………………………………………………………………
3. USD(američke dolare):
KADIĆ HAMDIJA, MEJDANDŽIK 13, ZENICA 72000 (Donacija za Danisa K.)
Acc.No.: 40121796102
Banka: UNICREDIT BANK
IBAN: BA39 3385 8028 0073 7915
SWIFT: UNCRBA22
***Adresa banke:UNICREDIT BANK d.d. Kardinala Stepinca b.b. 88000 MOSTAR;
………………………………………………………………………………………………………………………………
4. SEK( švedske krune ):
KADIĆ HAMDIJA, MEJDANDŽIK 13, ZENICA 72000 (Donacija za Danisa K.)
Acc.No.: 40121796126
Banka: UNICREDIT BANK
IBAN: BA39 3385 8028 2604 7931
SWIFT: UNCRBA22
***Adresa banke:UNICREDIT BANK d.d. Kardinala Stepinca b.b. 88000 MOSTAR;
……………………………………………………………………………………………………………

S poštovanjem !
Kadić Hamdija,
Zenica, 03.03.2008.god
Mob.tel.00387(0)61 806 106
e-mail: hkadic@yahoo.com ili
hamdija.kadic@telekabel.ba
Adresa: Mejdandžik 13, Zenica

objavljeno. 05. 03. 2008

update: 19. 08. 2008
Poštovani, javlja Vam se Kadić Hamdija, otac Danisov. Danis je sada star 26 mjeseci.Zbog svakodnevnog vježbanja po Bobathu,Vojti i dr.fizijatrijskim vježbama u trajanju od 9-10 časova dnevno, njegova visina je približno 95 cm i težina cca.18-20 kg.Budući da Danis, po Programu Dr.prof. i Znanstv.savjetnika, specijaliste za fizikalnu med. i rehabilitaciju- Milene Stojčević Polovina iz Zagreba (kod koje idemo svakih 20-tak dana na edukaciju iz oblasti fizijatrijskih vjezbi.,preglede i konsultacije-to nas košta od 500-700 KM po odlasku),Danis nije još spreman za sjedenje i puzanje, naravno i hodanje, njegov transport nam je izuzetan problem.Naime, pošto u BiH ne možemo pronaći odgovarajuća dj.kolica, trebali bismo to nabaviti u inostranstvu, što nam je značajan dodatni finansijski izdatak koji mi nismo u mogućnosti “pokriti”. Zato bih Vas molio da u prethodnom apelu “Pomoć za Danisa” izvršite korekciju i dodate “da bi se Danisu moglo pomoći ” i doniranjem “spec.kolica jače kostrukcije sa nogostupom koji se može dovesti i u poziciju da su Danisove potkoljenice u nivou kukova, tj. da njegove nogice “ne vise”-to mu spriječava i onako oskudnu cirkulaciju, te postoji veća mogućnost atrofije donjeg dijela nogu (ev. i finans.potporom za kupovinu tih kolica).Mi imamo informaciju da ,navodno u Čakovcu u R Hrvatskoj postoji firma koja se bavi proizvodnjom tih kolica. Srdačan pozdrav, s poštovanjem Hamdija K.

update: 18. 09. 2008
U razgovoru sa Danisovim ocem saznali smo da kolica koja mu trebaju kostaju oko 2000 Eura. U narednih par dana cemo postaviti detaljnije informacije. 24. septembra 2008 se organizuje humanitarni iftar, ciji prihod u cjelosti ide za nabavku ovih kolica.

update 20. 09. 2008
Poštovana, budući da mi se javio već izvjestan broj posjetilaca Vaše stranice s molbom za detaljnijim opisom ( za moga sina Danisa nužnih ) dječijih kolica, ovaj put Vam se obraćam sa podrobnijim opisom. Molio bih Vas da ovim opisom izvršite dopunu prethodnog opisa kojeg sam pisao u žurbi ,jer smo morali ići u Zagreb na Danisov redovni trenažni i za nas roditelje-edkativni dio iz oblasti fizijatrijskih vježbi.Znači, to je:
Poseban univerzalni sjedni fiksni i mobilni sustav za djecu sa poteškoćama u razvoju, sa mogućnošću ugradnje na podvozje za vanjsku ili unutarnju upotrebu. Danis sada ima 2,5 god. i ne znamo da li će, ako Bog da prohodati, kada, i u kom obliku. Po preporuci liječnika, Danis ne smije još sjediti, mora biti “uvezan”-da ne bi činio nekontrolisane pokrete, a budući da smo već izloženi velikim finansijskim izdatcima vezanim za njegovo liječenje, znači, taj sustav bi trebao da bude u upotrebi na duži period. Karakteristike su: 1-visoki naslon za leđa podesiv po kutu, sa naslonom za glavu podesivim po visini i sa postraničnim pelotama prilagodljivim za kukove; fiksacijskim sustavima i potporama koji služe za optimalno pozicioniranje; 2-tapecirana sjedna jedinica prilagodljiva po širini i dubini koja se može individualno prilagođavati i omogućava pravilno pozicioniranje prilikom sjedenja u sustavu; ima mogućnost podešavanja po kutu nagiba pomoću prilagodnika na koji se pričvršćuje; 3-po visini i dubini-kutu, prilagodljiv oslonac za stopala; 4-dodatnu optemu, npr, torakalne potpore, abdukcioni remen(ili još efikasnije) klin, sustav pojaseva za fiksaciju, krov za zaštitu od kiše, terapijski stol, rukohvat sa presvlakom podesiv po kutu; 5-kotače sa mogučnošću zaključavanja kod upotrebe u manjim prostorijama; 6-zaštitu od prevrtanja, zaštitu kotača, košaru za odlaganje stvari; 7- zbog mobilnosti lagan teleskopski okvir od aluminijskih cijevi, rađen kao kompaktan sklopivi mehanizamt s mogučnošću odvajanja sjedne jedinice podvozja. PS.Pogledati stranicu www.ottobock.hr, modeli “Kimba Spring” ili “Kimba Cross”…
Uz veliku zahvalu za sve što činite za Danisa, s poštovanjem, Danis i njegovi roditelji. Srdačan pozdrav…

Update 5.novembar 2008:
Iz razgovora sa Danisovim ocem smo saznali da su kolica kupljena uz posredovanje prijatelja u Njemackoj. Kolica proizvođača Otto Bock su trenutno u Austriji, i Danisovi roditelji očekuju da ih dobiju najkasnijeza sedmicu-dvije. Javit će nam kada kolica dođu do njih. Danisovi roditelji se zahvaljuju svim dobrim ljudima što se i dalje brinu za Danisa.
Hvala svima koji su pomogli da Danis dobije kolica!

Update 11. novembar 2008:
Danisovi roditelji su došli pred tržni centar Džananović u Zenici, u toku akcije “Jedno DORBO, stotinu ruku, hiljade sitih”, i popričali sa našim volonterima. Također su nam donijeli ovog prelijepog plišanog slona, poklon od Danisa.
Hvala vam puno! ovo je naš prvi poklon i čim budemo imali svoju kancelariju jednog dana, plišani slon će zauzeti počasno mjesto u njoj :)

Update 14. januar 2009:
Iz razgovora sa Danisovim ocem saznali smo da Danis  prilično napreduje, ovih dana trebaju u Zagreb na dalje terapije. Danisu će vjerovatno biti potrebna dodatna operacija kukova, koljena ili tetiva, a što će se sada utvrditi u Zg, pa će nam javiti. Osim toga, dječak će morati na operaciju očiju (u pitanju je strabizam), i treba mu okvir za stakla. Stakla su uspjeli dobiti, ali su im za okvir rekli da nemaju pravo. Ukoliko ste u mogućnosti, možete se javiti Danisovim roditeljima i pomoći sa kupovinom okvira za stakla.

Update 30. januar 2009:
Danis je sa roditeljima bio u Zagrebu.

“Upornim i pravilnim svakodnevnim vježbanjem u trajanju od cca.8-9 sati dnevno, uspjeli smo dostići nivo gdje trenutno stanje Danisovih tetiva kukova, koljena , skočnih zglobova i dr., predstavlja limitirajući faktor u Danisovom daljem zdravstvenom napretku. Uskladu s tim, znanstveni savjetnik i prof.dr.sc.Milena Stojčević-Polovina je najavila neophodnost činjenja operativnih zahvata na pomenutim dijelovima organizma, što bi trebalo biti učinjeno u SKOROM periodu, čim uspijemo pribaviti neophodna novčana sredstva.Operacije će vjerovatno biti rađene u Zagrebu ili negdje drugdje, u nekoj od specijalizovannih Institucija u inostranstvu…Vezano za nabavku naočala(stakla i okviri) to smo uspjeli riješiti, i Danis već ovih dana nosi nove naočale…HVALA, s poštovanjem, Danis i njegovi roditelji”

Update 11.februar 2009:

Danisov otac je napisao sljedeće na jednoj od naših tema:

“Iskreni i najljepši pozdravi za Sve”Dobraše” i Donatore- ljude”prave, DOBRE i široke Duše”, od porodice Kadić/Danisa, mame Larise & oca Hamdije…kao što smo obećali, šaljemo vam fotose Dančeta i dj.kolica, koje smo nabavili uz Vašu pomoć i pomoć kume Nine&Davora iz Beča te Prijatelja iz Njemačke…malo smo kasnili sa fotosima, ali šta će te ?!, život je “čudna stvar”-uvijek iskrsne nešto”nepredviđeno”. A… bit će DOBRO, a.B.d., i “IDEMO DALJE…”, naprijed !!! HVALA ! Volimo Vas…”

Update 17.mart 2009:
Danisov “Drugi Veliki Skok” – “samostalni sjed” – sjedi sam, bez ičije pomoći; prvi put po rođenju, nakon nepune tri godine života i urađenih 10-tak miliona vježbi…

SJEDI, Naš mali a tako Veliki HEROJ (kazala gospoda Ljekari, da NIKADA, NIKADA !!! neće moći ni žličicu uzeti u ruke, a kamoli ustati)

Danisov otac Hamdija nam je napisao i sljedeće:
“vi iz “DOBRA”, uživate kod Danisa, njegove Mame i Tate, poseban-”SPECIAL” status…Za ovakav IZVANREDAN Napredak i “probijanje Svih Limita”, vaš doprinos i vaše zasluge su NEMJERLJIVE – ne samo s aspekta materijalne i finansijske pomoći, nego POSEBNO s aspekta Vjere u Našeg Čovjeka, njegovu humanost, merhametluk…A naročito zbog toga, što ste Vi -Sve “DOBRICE” iz BiH, imali Vjeru u NAS-porodicu Kadić,sve njene članove pojedinačno (Danisa, mamu Laru i oca Hameta); zato što niste smatrali da je Danis-”PROPALI PROJEKT” (kao sto nam je većina “onih s položenom Hipokratovom zakletvom” i koji su uzrokovali Danisovo “sadašnje stanje” govorila), a obaveza i “profesionalna dužnost” im je bila da pomognu Danisu. Jer bez vaše potpore Svih oblika, naše upornosti, rada i vjere u NAŠEG Sina, Mi ne bismo uspjeli “riječi NEMOGUĆE dati drugu definiciju i dimenziju”…Ljubimo vas Sve, porodica Kadić…HVALA…”

Update 11.april 2009:
Danisu je još jednom potrebna vaša pooć: za urgentnu operaciju oba oka. Danis nije smješten u ustanovu socijalno-zdravstvenog zbrinjavanja, te da njegovi roditelji samostalno sprovode proces njegove rehabilitacije uz pomoć verifikovanih i profesionalnih stručnih osoba, pretežno u inostranstvu, budući da u BiH ne postoje specijalizovane fizijatrijske ni optamoloske institucije, koje se uspješno bave njegovom bolešću. Danisovi roditelji su uspjeli obezbijediti novac za nastavak liječenja u Zagrebu, međutim, nedostaje im novac za Beograd.
Po rezultatima  pregleda  urađenog 05/04/2009.godine na Spec.Klin.”SVETI VID” u Beogradu od strane švicarskog dječijeg oftamologa svjetskog renomea-Prof.DR.Rudolfa Altrate-a, Danis  ima izuzetno velike poteškoće sa vidom, koje se mogu  korigovati samo operativnim metodom i to urgentno -operacije oba oka bi morale  biti urađene već do kraja aprila, inače će Danis imati trajne posljedice po vid. Nakon pregleda, znat će se detalji o izvođenju operacije.

Do 24. aprila potrebno je prikupiti četiri hiljade eura za operaciju!

Update 02.juni 2009:
Danis ide na narednu (drugu) operaciju oba oka, koja će se opet izvršiti na očnoj klinici „SVETI VID“ u Beogradu, u periodu od 6-9.juna 2009.g. Tada će biti ustanovljeni efekti prve  operacije i u skladu s postignutim rezultatima, radit će se druga operacija.
S obzirom da i su i za ovu operaciju neophodna sredstva, kao i za nastavak Danisovih terapija, molimo da u skladu sa svojim mogucnostima pomognete ovom malom borcu i njegovim roditeljima.

Update 20.juli 2009:
Divna vijest nam dolazi od Danisovih roditelja:

Danis je prije neki dan, 18.07.09.god.(nakon skoro nepune tri godine vjezbanja i milione  korektno uradjenih  vjezbi) na Poliklinici “POLOVINA” u Zagrebu, uradio “prva puzanja”,što opet sa velikom vjerovatnoćom daje visoko optimisticne prognoze da ce za nekih cca. par godina, Danis stati samostalno na noge- naravno, pod uslovom da i dalje nastavimo raditi sa dosadasnjim intezitetom, posvecenoscu i uz izuzetno uspjesnu strucnu pomoc Prof. Polovina i osoblja Poliklinike iz Zagreba

Zbog operacija strabizma kojima je Danis bio podvrgnut, vježbanje motorike je oslabilo. Zbog toga Danis mora vježbati još više u narednom periodu, a operacije očiju se prolongiraju do daljnjeg. Medjutim, u slucaju primjetnog pogorsanja dioptrije i vracanja strabizma, Danis će morati biti podvrgnut hitnoj operaciji, sto bi ga, sa trokovima puta došlo oko 5 500 -6 000 Eura.

Porodici je za Danisove redovne mjesečne odlaske u Zagreb na preglede i kontrole i dalje potrebno oko 1.000 KM svaki mjesec.

Update 02.11.2011:
“budući da redovno pratite i pomažete Danisovu i našu borbu, molio bih Vas, da ovaj fotos postavite u Danisov Apel”POMOZIMO DANISU KADIĆU”…Bilo bi DOBRO !!!  da naši dragi DOBRO-ČINITELJI vide kako naš Sin provodi noći-upakovan, bez mogućnosti da “mrdne” i malim prstom, a kamo li da savije noge…a nakon dnevno urađenih 10-tak hiljada vježbi…I tako evo već preko šest mjeseci ! Sve vas ljubimo, volimo i pozdravljamo;  S poštovanjem, svako dobro-Hamdija Kadić, Danisov otac.”

„Mom Sinu- neka zna(ili: ispovijest jednog brižnog Roditelja Djeteta sa Cerebralnom paralizom)

Piše: Hamdija Kadić, otac Danisa Kadića (http://dobro.ba/?p=93)

Ovo je trebala biti TOPLA ispovjest „jednih Brižnih roditelja“-ukoliko je to moguće na „ovu temu“;  istinita priča , zasada još nedovršena, o VANREDNOM napretku i “probijanju svih Limita“; Životna Istina o  tome kako se  riječi „NEMOGUĆE“  može dati  druga definicija i dimenzija, uz dobro vođenje Pravih, istinskih Humanista; naša Zahvalnica Ljudima posvećenih svome zanimanju, Znanosti, Dobročinstvu, Merhametluku, Ljubavi prema „bližnjem svom“  i  a.B.d.- uspješna storija sa „Happy End“-om-SRETNIM ZAVRŠETKOM…“In spae“…Živimo u nadi…
Ovo neće biti SAMO još jedna u nizu toliko puta već „ispričanih“ priča o fizičkim i dr. aspektima, te posljedicama Ljudskog Nemara, „oda“ neprofesionalnosti i nestručnosti jednog dijela „onih koji su položili“ Hipokratovu Zakletvu i koji su uzrokovali  sadašnje Danisovo stanje i inih „Danisa“…

Ovo je i jedno Veliko „HVALA“ svim onim “DOBRICAMA“ koji su imali Vjeru u nas-porodicu Kadić, sve njene članove pojedinačno-Sina Danisa, mamu Laru i tatu Hameta…između ostalog, zato što nisu  smatrali da je Danis-„Propali Projekt“…

Dragi Roditelji, posebno „novopečeni“… Ima ih i Bit će ih- UVIJEK !!!  I onih, koji će Vam reći da je Vaše Dijete „sasvim OK“, i da su „oni izuzetni stručnjaci“, te da NEMApotrebe da idete „kod drugih“; bit će i „onih“ koji će reći da je Vaše Dijete „propali Projekt (ne daj Bože da doživite tu situaciju…) koje će umrijeti na cijevima; da neće moći ni kašikicu uzeti u ruke“; da „radite na drugom“( što bi valjda značilo, u prenesenom značenju, da „Ovog“ bacimo u kantu, valjda…),  te do: „ma šta rade ti tamo-uništavaju nam naciju, degenerišu nam narod, šalju nam upropaštenu djecu…ah, da, Vašem  Dijetetu, ja sada NE MOGU pomoći-kasno je… On neće nikada propuzati, neće moći sjediti, hodati…poživjeti…“; a bit će i onih koji će reći:“da, ovo NIJE dobro, idite dalje-tražite, ali nemojte reći da ste to čuli od mene, jer, znate-to su moje „ starije kolege“, pa nije zgodno, vjerujte… imat ću problema…“. Da, to su „Oni“ koji  prvo moraju „ljubiti“ Ljudski Rod, pa tek onda svoj posao (koji je zaista  težak, zahtjevan, odgovoran…) shvatiti kao „sredstvo pribavljanja određenih finansijskih prinadležnosti“…

…a Ja Vam samo „kratko“ kažem: Vjerujte u svoje Dijete, vjerujte u svoje Srce, sebe,  vjerujte u Rad i Disciplinu…i tražite, ne posustajte- kada dođe „onaj Pravi“- koji će Vam „podići“ Dijete, koji će vam vratiti Nadu, dati Vam svrhu Vašeg postojanja, Vi ćete TO osjetiti…kao što  smo mi osjetili prije 2 godine u Zagrebu , na Privatnoj poliklinici „POLOVINA“…

Tada, budite se spremni odreći  SVEGA- svog „ličnog“ i privatnog“ života, prijatelja „za kaficu“, familije, večernjih izlazaka, kupovina i luksuznih Shopova…romantičnih večeri…TV-a i nogometa „uz lagano pivce“…Da, možda će Vam biti rečeno kao nama (ne daj Bože)“…imate MINUS JEDAN POSTO šansu da Vam Dijete „stane na noge“za nekih 10-tak godina „u nekoj formi i obliku, ali znajte da će to će biti ono što on najbolje može“…I TOG MOMENTA, VAŠ  ĆE BITI CIJELI SVIJET…

I onda, nakon dugih i dugih sati napornih vježbanja, znoja, odricanja, Vaših suza isplakanih u noći “kad niko ne vidi, kad Svi mirno spavaju i lijepo sanjaju“-Vi umišljate tada Vaš san nedosanjani…ONDA  će se, odjednom, pojaviti „LJEPOTA“-imat ćete Dijete koje Vam je u rukama dnevno “25 sati“, svake sekunde mirisat ćete njegov miris, osjetit Njegov dah, ni jedan moment njegovog života neće „promaći“ mimo Vas…. i imat ćete Dijete koje NAPREDUJE…svakim danom sve više i bolje…koje Vas NEIZMJERNO VOLI, na svoj nevini, iskreni dječiji način…i kojeg Vi NEIZMJERNO VOLITE… i Vaš će, onda,  BITI „Cijeli Svijet“ !!!…

Naš „Sin“ Danis  ( ne mislite da je ovo pravopisna greška–ja pišem veliko “S“ iz dužnog poštovanja prema našem Sinu), tom, kako reče Prof. Polovina,  „emotivno toplom djetetu, željnog znanja…“; „Velikom Malom Borcu“-kako ga prozvaše ovdašnji mediji…) je sada 3,5 godine.

Sve do Njegovih navršenih šest mjeseci, on je od strane „svog“ neonatologa u Kantonalnoj bolnici, vođen kao „zdravo dijete, kojemu treba samo malo razgibavati kukiće“…Početkom sedmog  mjeseca primjetili smo  da nam  Sin čini izvjesne, malo neuobičajene i specifične kretnje i zahvate-npr. kada bi Danis prihvatio predmet, nisi mu ga mogao uzeti zbog njegovog „čvrstog hvata“(familija se radovala i govorila da je jak-„na tatu karataša…), javljala se povremena ukočenost nožica i  za nas „laike“(Danis nam je naše  prvo dijete…) jedva primjetno uvrtanje stopala… (na to da mu je povremeno palac na obje šake bio „uvučen“u stisnute šakice-nismo ni obraćali pažnju)… Kada smo neonatologu saopštili naša opažanja o primijećenim promjenama, rečeno nam je da to „nije ništa; malo radite kukiće, malo vitaminčića, malo  otiđite u Stacionar i radite vježbice na Odjelu Fizijatrije-gdje NEMA fizijatra za dječiji uzrast( što smo i činili svako jutro cca.1-2 mjeseca)…i bit će to sve OK“. Zatim je Dani dobio „malo vitaminskih koktelčića“-injekcija, zbog  kojih su se Sestre u  „Dječijoj Poliklinici“  frapirale- nisu mogle vjerovati da se tako nešto smije dati bebama, itd., itd…

No, mi smo INSISTIRALI-***morate biti UPORNI i „DOSADNI“…

Na bratova opažanja da  „to“ kod Danisa nije „baš uobičajeno“(on ima dvije kćerkice, i iskustvo vezano za „dječiju problematiku“, naravno), te na njegov savjet da malo „prosurfamo po Internetu“– naš se  „Svijet srušio“…Prema pisanjima  učesnika raznih Foruma koji se bave „problematikom bolesne djece“, naslutili smo da se s Danisom „nešto VEOMA ružno dešava“…Budući da je Danis tada već uveliko bio ušao u deveti mjesec ( na Forumima je rečeno da je to već „daleko zakašnjeli “period za pravovremeno i uspješno liječenje poremećaja te vrste), tražili smo urgentno  MRI (Danisovog) mozga na KLINIČKOM CENTRU UNIVERZITETA SARAJEVO u Sarajevu…(teško, ali samo mi znamo kako smo to uspjeli „odraditi“-jer na MRI mozga Djeteta u BiH se „čeka“ par mjeseci -*samo petkom rade snimanja bolesne djece iz cijele Države !?)

Strah, Zebnje, crne  Slutnje,na žalost su se obistinile. Nakon očitanja urađenog snimka MRI (Danisovog) mozga.  „Usmeno“ nam je „pojašnjeno“(nalaz i svu prateću dokumentaciju smo dobili u pismenoj formi) da se kod Danisa, najvjerovatnije, radi o „problemima uzrokovanim ljudskom greškom“, nastalom tokom poroda i u post- porođajnom periodu, te nestručnim  i neadekvatnim liječničkim vođenjem (što će, prema riječima Ljekara, biti  vjerovatno  potvrđeno nakon naredno-urađene MRI mozga za otprilike 8-9 mjeseci). Ukratko, kod Danisa su uočene promjene „paravertikularno obostrano dif.dg. koje su mogle odgovarati posthipoksičnim promjenama…(“ali također se ne može isključiti da se radi o početnoj leukodistrofiji“. Usmeno nam je rečeno „da  je ova  druga kvalifikacija unesena „čisto zbog toga“ da nam se „pruži uporište“ da radimo i drugu MRI mozga-naravno, i da sebe „pokriju“, kažem ja, sa ove vremenske distance. Nama „laicima“- je („prevedeno na narodski“) rečeno „da je u našeg Sina-zbog kratko prekinutog dotoka kiseonika  tokom poroda, mozak pretrpio oštećenja-„ tamo su male, mrtve, amorfne mase-ožiljci u mozgu“, koji se ne mogu ni zaliječiti niti „popraviti“, doslovno- da je u našeg Sina mozak, citiram njihove riječi „šupalj kao travnički sir“; i da tu nema popravka; i da „možete nešto malo raditi-da mu olakšamo dane“; „i, gdje ste bili do sada-zakasnili ste …“

Šta smo „IMALI“ !? Jednostavno rečeno-„narodski“:  bebu  staru već 12-tak mjeseci, koja se ne prevrće i  ne zna puzati po ispravnom obrascu, Sina čije su se ručice i nožice već počele „izvrtati“ prema vani i  povremeno kočiti-kao da je „u grču“, „griješno Dijete“, koje sa skoro navršenom Jednom godinom života ne može, ne zna i ne smije sjediti  i koji ima veoma izražen kifozitet („pogrbljenost“) donjeg kičmenog dijela; Sina, koji se u trenutcima uzbuđenosti „pretvori u bananu“-pomjerite mu  glavicu „na dole“, njemu se nogice podignu na „gore“; kostantno ubačenog palca“unutra“ u zatvorenu i  stisnutu šakicu; Danisa koji ne može ležati „na laktovima“ jer odmah pada nekontrolisano…i udara glavom od pod…nije imao izgrađenu odbrambenu reakciju…

I krenuli smo sa habilitacijom –CIJELIH 5 dana  obuke…U završnici nam je rečeno „da Danis NIKADA NEĆE stati SAMOSTALNO  na svoje noge, vjerovatno ni puzati, samostalno se hraniti, pisati…“Ovo je samo, eto, da mu se poboljša kvaliteta !? (uništenog) života, da mu se malo olakša-dokle, niko ne zna-vjerovatno ne dugo…“

Vježbali smo…i nismo vjerovali…išli na tretmane u Stacionar-fizijatriju…i opet nismo vjerovali da u doba „kompjuterske ere“, čipova, genetskog inžinjeringa…nema spasa za našeg Sina…Tražili smo, „surfali“ po Internetu,  listali medicinsku Stručnu literaturu iz srednjih škola, fakulteta; kupovali CD-ove „National Geographic“-a o funkcionisanju ljudskog tijela-posebno mozga i „motorike“; tražili u metodologiji, trenažnim procesima i tehnikama raznih sportova uporišta vezano za poboljšanje Danisove motorike; psihologije, metodike, posebno našeg mentalnog stava; izrezivali novinske članke, koristili vitaminske pripravke sa medom, omega kiselinama,  tražili savjete-molili se Bogu…a još ni dijagnozu Danisove bolesti NISMO bili dobili-„to ćete dobiti nakon pete godine, kada se završi period razvoja…“rečeno nam je u „nekoj od institucija“ .

I gle, jednog dana, pri sasvim slučajnom susretu na ulici Našeg grada u ljeto 2007-te godine, vrsna  dječija pedijatrica-Dr. Ljilja Šestić nam  je toplo (i uz „neograničenu“garanciju ) preporučila „svoju Dragu Profesoricu iz Zagrebu“-Prof.dr.sc. Milenu Stojčević-POLOVINA :“Ako Profesorica na osposobi Vašeg Sina za samostalni život, onda, vjerujte, slabo da će iko to uspjeti…“. Raspitivali smo se „o Profesorici“-na Forumima, pa u Stručnoj žurnalistici, kod prijatelja, ljekara-…i kod dr.Karabega, i dr. A. Buljine u SAD, dr.E.Gasal-Gvozdenović-svi su nam kazali da bi (da su Oni u toj situaciji-ne daj Bože)-„jedino Profesorici, povjerili svoje dijete…ma kakva Amerika, Ljubljana, Cipar “…

DA-istog trena, nismo gubili ni sekundu, uspostavili smo kontakt s Profesoricom i dana 21.06.2007. u Zagrebu, Profesorica Polovina-kasnije smo shvatili i uočili, vrsni Specijalista za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Znanstveni savjetnik iz Kosirnikove ulice u Zagrebu, uradila je „prvo snimanje“ Danisovog stanja. Zamislite-…CJELODNEVNI pregled !? Kod nas, negdje „u centru brdovitog Balkana“, ta „radnja“ traje 5 minuta…).Posmatranje, praćenje i opažanje Danisovih kretnji, „simboličnih“pokušaja, ponašanja…Danisove motivacije da pokaže šta zna; promatranje nas oba Roditelja, analiza naših vježbanja“;“uspostavljanja kontakta“ sa Malenim; izložila nam svoju „metodologiju“…I što je  nama tada (a i sada…-bilo frapantno, nevjerovatno-kazala je da ako želimo , možemo odmah dobiti dijagnozu Danisovog stanja…a ne „za tamo nekih 5 (Kantonalnih) godina“ …

Dg.Cerebralne poremetnje kretnji ,tetrapareski obrazac više na donjim ekstremitetima…

Ma kakve leukodistrofije, tuberoze…znate ono-odumiranje moždanih ćelija, ili ( ne daj Bože) –genetika…hromozomi…

Preporuka: Rehabilitacijski tretman  NEOPHODNO potreban…Usmeno: samo vježbe i vježbe (naravno, Profesoricina   metodologija, Njen pristup,  Njen način…i „Tim“-pravi, stručan, prijazan; „Svi“ uvijek sa smiješkom, ljubazni, pa čak „i kad padaju s nogu…“;obavezno NESS Caffe ili možda „turska“-po želji…za „podmladak“-sokić, karamelice ili… ); i opet vježbe…USPJEH !? GARANTOVAN-u određenoj Formi i Obliku, uz poštovanje svih naprijed navedenih principa…i novih, naravno…PROBLEMI (mogući !?). DA-ali ne kod Djeteta, ne kod Majke, vjerovatno Otac-„najslabija karika u lancu“-ako Tata-Mata „izdrži“-„našu suradnju ćemo uspješno privesti kraju…KADA !? Za 4,5,7 godina, a možda i ranije…

Znači-TO je TO…dali smo riječ, obećali…i “startali“-pun gas, do daske, isto kao kad avion polijeće-do kraja !!!

***i neću Vam pisati o „tehnikam“; vježbama metodama- to ćete „dobiti“ u Kosirnikovoj, preko puta“Sestara Milosrdnica“. Ima tu jedna složna Ekipa koja to sjajno i vanredno „radi“;“Vođa“ je „ Duša od Čovjeka“ koja voli svu tu našu „upropašćenu“ Djecu, naše Kćeri i Sinove, a uz to je i Profesorica, i Znanstvenik, i Majka…brižna „baka svojih unučića…;veoma stručna, ponekad i stroga- mi Vam to GARANTUJEMO;garantuje Vam to naš  Danis , dijete sa Cerebralnom paralizom-tetra pareski obrazac,   koji je nakon nešto više od 2,5 godina rada i vježbanja PROPUZAO po ispravnom obrascu, Dječak koga je većina „otpisala“…

MORATE kod sebe „izgraditi i ugraditi“ trenažni proces- za dijete je  lako- ono je „Tabula rasa“-prazna ploča, i Ono će sve prihvatiti kako ga vi „isprogramirate“, učite…-pograšno>pograšno; ispravno>ispravno-ali, UVIJEK imajte na umu da „…u Prirodi sve teži ka Haosu“, prema“krivom“i zato Vi MORATE „biti tu“- i fizički , i mentalno, i sa ciljem negdje „VISOKO zacrtanim, na „zenitu“- da ga ne možete doseći barem za pola godine, godinu dana…jer nećete vidjeti „pomak“-a on je KLJUČ svega…Vaš „motor“, Vaš „pokretač“, Vaše „gorivo“…I kad Vam je najteže, kad Vam se ne živi-ni Vama, ni Vašem životnom Partneru-onda nađite snage „u sebi“ i vježbajte, i vježbajte do besvjesti- sjetite se svog Djeteta, Njegove (izvjesne-garant) budućnosti, Prijatelja koji Vas bodre, Dobročinitelja koji Vam pomažu-jer vjeruju u Vas, u Vaše Dijete…druge bolesne djece !!! I znajte da „OVO“ nećete MOĆI iznijeti „sami“-izađite u Javnost, pričajte, olakšajte si Dušu, tražite „slična“iskustva-iz njih izvlačite „ono“ što će Vas „podići“-barem malo zrnce dobroga, stimulativnoga (a ne-baciti Vas „u ponor“- u ponor ste već davno bačeni, ne svojom voljom i krivicom- valja  se „iskobeljati“); ostavite se samosažaljenja, šutite-ima ne daj Bože i goreg…

Smijte se…šalite-jer, Vaše Dijete „sve osjeti“, razumije, koliko god to Vama bilo čudno i nepojmljivo…Zamislite, Ono je Vama 25 časova dnevno u rukama, Ono će Vas razumjeti samim dodirom, mislima, pokretom, mirisom :

„Tata, što si tužan ?““Zašto, sine Danise …?““Paaaa, tata, nešto ti je TAMNO između očiju“…Zamislite,“griješno dijete“,dijete od nepune dvije i po godine…??? I sve će memorisati…i kopirati…

TRENAŽNI PROCES Vaš mora postojati; njega morate izgraditi…Kako !? Nađite Svoj Sistem, motivaciju, inspiraciju-ali on mora biti „Constanta“…svaki dan, svaki sat-i u mislima-kad peglate, spremate ručak, jedete…tražite „nova rješenja, bolju motivaciju za njega-i za sebe, ako treba; ako treba-lezite s Djetetom na pod, uradite sklek, „zategnite“ kičmu; pokažite mu kako se ISPRAVNO radi, zaboravite vremenski jaz, distancu, stid pred drugima…-i uvijek budite nasmijani…

Kad Dijete pije mlijeko,  kad se smije i kad gleda TV…-raditi i raditi-sa prstićima, lagano stopalima, kukićima…zadnja loža, “opruži-savi“…na putu do Zagreba, u automobilu, dok „šetate“ do Poliklinike –„prstići Sine“;“pazi, palac-izbaci“…“ispravi leđa“…lijepo, „kulturno“, s Poštovanjem, jer i On, „malecan“ ima Dušu, Ponos- ako iko to zaslužuje , onda su to ta „mala Bića“-ničim zaslužila Sudbinu koja ih snađe-barem im VI olakšajte život, učinite ga prihvatljivim…jer on im je već SADA sam po sebi težak-bez djetinjstva, igre s „drugarima, prijateljima“,dječijih radosti, samo rad i disciplina, malo opuštanja, …-Mali Heroji su to, Velikih  Srca…

I pišite…crtajte…SVAKI „pomak“, svaku kretnju, svako opažanje; svaki Djetetov mig…bilo on pozitivan-dobar ili negativan-loš…na lošem POSEBNO insistitirajte-Vama „ne treba“ „DOBRO“-ono je samo po sebi OK; Vi morate „popravljati „loše“-i to je onda napredak…to je progresija, lagana uzlazna putanjica…“mic po mic“. U ovome nema ništa preko noći, „bigg“ skokova; u malim pomacima tražite ljepotu…i PIŠITE…i opažajte…DOKUMENTUJTE…pravite kartoteke, datoteke, registratore, foto-albume, video zapise…Samo tako ćete vidjeti napredak, pomoći sebi da „ne čućnete“-klonete duhom…kad vam bude teško-a bit će momenata, sati i dana-garantujem Vam…

MULTIPLICIRAJTE…Morate biti realni…vi mu morate biti i fizioterapeut, i učitelj, i vaspitač, i najbolji frend…i Roditelj, kad-kad strog, kad je to NEOPHODNO…s dozom…Jer, najveću grešku-„medvjeđu uslugu“će te Mu napravit ako ga budete  posmatrali kao „bolesnog“ i popuštali mu…

Zenica-Zagreb-sedmično-tjedno; pa dva puta u mjesecu pa…i evo sada, to je sad već svakih 1 mesec do 1,5 mjeseci. Naravno- zbog Danisovog napretka…Fantastičnog…Na  Specijalnoj oftamološkoj  poliklinici „SVETI VID“ u Beogradu (tamo su Danisu rađene operacije otklanjanja strabizma  te rješavani problemi vezani za slabovidnost), rečeno nam je da je „uspjeh NEVJEROVATAN-da „Dete“ od 3,5 godine, sa Cerebralnom paralizom,  puže po ispravnom obrascu !?…da oni imaju i VMA i VOJTIN INSTITUT u Novom Sadu-ali da to do sada, koliko je njima poznato, nije napravio…“

Dana 28.05.2008.godine Dr.E.G. (Kantonalna bolnica Zenica ) je pri Danisovoj starosti od 2 godine (na kontrolnom pregledu) napisala; citiram:“…i dalje redovna habilitacija kod Prof.Polovina u Zagrebu…*vidan pomak u motornom razvoju. U prilogu lab. i  drugi nalazi nakon detaljnog neurometaboličkog i genetskog ispitivanja u Italiji (da, bio je Danis i u Fiorenzuoli d’Arda, Bolgni, Torinu-na pretragama)…Koristi *obje šake radiopalmarnim hvatom; *Savladao rotaciju; Donji extremiteti-*vidan pomak, desno manje, samo povremeno ukršta noge.Objektivno: igra se, komunicira razumije, komunikativan, emocionalno topao-***EVIDENTNA POBOLJŠANJA koja su rezultat svakodnevnog rada uz veoma USPJEŠNO vođenje Specijaliste za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju- Prof.dr.sc.M.S-Polovina iz Zagreba…“

I, opet vježbe- 6-7  sati  „aktivnih“ svakodnevno…

Pri starosti od 2,5 godine Danisove odbrambene reakcije su već bile formirane. I bočne…Spontana motorika jako poboljšana kao i abdukcija kukova. Već tada se Danis u pronaciji oslanjao na laktove i ispružene ruke, te odizao u veoma korektnoj i ispravnoj formi gornji dio trupa. Pri aksilarnom visećem pokusu nije više ukrštavao donje ekstremitete…*NIKAKO..!

Sada odlasci u Zagreb već svakih 20-tak dana…i dođe i 02.12.2008-me…Zagreb, kod Profesorice , uz prisustvo Njenih Suradnika, uvijek nasmijanih i korektnih suradnika, Danis je uradio svoj PRVI „ženski (moj naziv) sklek“- što je već bio siguran pokazatelj  za vanredan Danisov napredak i siguran pokazatelj da će Danče prohodati….sada  već za „kraći“-rok tamo negdje u Nj. 6- 7-oj godini …

Tada smo, na prijedlog Profesorice, donijeli odluku da ćemo (ne „možda“-nego smo dali „čvrsto“obećanje ) „raditi“ na tome da Danis prohoda po pravilnom obrascu, u ispravnoj formi… Sada će biti potreban  „duplo“ veći rad, disciplina, napor…Jer, napredak je evidentan, svakako će prohodati- u „izvjesnoj“formi, zašto ne bismo uložili dodatni napor da Njegov hod  bude korektan, ispravan- ispravan do te mjere, da  osobe koje ne znaju Danisovu “životnu priču“, neće ni primjetiti „kakve je bitke“ Danče „vodio“ – ili barem, teško  će to opaziti…

I, eto nas „DANAS“,  u mjesecu septembru 2009-te godine….Danis sa tri i pol godine već UVELIKO „puže“. Ispočetka, prije dva mjeseca , pri prvim „probnim“ pokušajima  i procjeni “trenutačnog“ stanja- bilo je to nesigurno, sa lošijim „privlačenjem“ desne noge, slabijom koordinacijom, padovima…ovih dana , sredinom rujna-SAM, BEZ IČIJE POMOĆI, KOREKTNE I ISPRAVNE FORME, propuže i kuhinju, i trpezariju, pa i hodnik, sobu , i opet…HVALA Profesorice, Hvala  cijeloj “Ekipi“-divni ste…

KRAJ ??? Uskoro, a.B.d, „prije polaska u školu, zasigurno“kaže Profesorica. I kao što sami znate- za sve je potrebna  LJUBAV…ova „Ekipa“ iz Kosirnikove 14, to ima , ona zna …ona Vas POŠTUJE, poštuje Vaš rad, napore, Vašu Sudbinu, Vaše Dijete…A samo tako je moguće naprijed…

(Septembar, 2009.godine)